U zoru zlatnu na putu ka smrti, sa zastavom pobjede i maèem od srebra
Iz zemlje uklete govore grebovi predaka

Opominju nijemo da kosti njihove zaboraviti ne smijemo

Da život æe proæi brže od sna, da sloboda je put trnjem pokriven

Budimo svi pod srebrnim mjesecom što glagolja sa tminom
Kad obasja planine drevne što grebove kriju

Izvucimo maèeve nek prenaðu put ka srcu što trune i kostima trulim
Nek koplja se lome o štitove naše i nebo nek gori za grebove predaka

Svjedoci bez glasa vide i èuju, mislima svojim Gorèina dozivaju
Ustani ti što ratnik si bio, što neprijatelja svog krv si lio
Ka pobjedi povedi Slavenski soj, ka vjeènom životu koraèaj kroz boj... koraèaj kroz boj... koraèaj kroz boj...

U zoru zlatnu na putu ka smrti, sa zastavom pobjede i maèem od srebra
Iz zemlje uklete govore grebovi predaka
Opominju nijemo da kosti njihove zaboraviti ne smijemo
Da život æe proæi brže od sna, da sloboda je put trnjem pokriven

U zoru zlatnu na putu ka smrti, sa zastavom pobjede i maèem od srebra
Iz zemlje uklete govore grebovi predaka

Grebovi predaka... grebovi predaka... grebovi predaka... grebovi predaka...